|
|
Doktor Erik Dreksler objavio da je posle 30 godina debata o validnosti nanotehnologije dobijena "jer se to podrazumevalo". U svom govoru na manifestaciji CTO Forum namenjenoj tehnološkim rukovodiocima koju organizuje časopis InfoWorld, predsedavajući član instituta Foresight koji je prvi 1971. skovao rec nanotehnologija, secirao je ono što je sve do nedavno bilo pomalo zaboravljena debata. "Vreme je da se založimo za budućnost s nanotehnologijom", poručio je. Dreksler je ovaj koncept poznat i pod nazivom "molekularna nanotehnologija" na Web prezentaciji Instituta definisao kao "temeljitu a jeftinu kontrolu strukture materije molekul po molekul za dobijanje molekularnih proizvoda i nusproizvoda".
Naravno, molekularna tehnologija još uvek ne postoji, ali Dreksler je bio ponosan sto se ta reč naveliko koristi u nekim naučnim krugovima. Naveo je da se termin "mikronanotehnologija" primenjuje na stvari kao sto su hemikalije ili lekovi. Osvrćući se i na definiciju "megananotehnologije" Dreksler je rekao da mogućnost preraspoređivanja materije u postojećim fizičkim ograničenjima obećava u budućnosti stvaranje nekoliko krajnje prelomnih tehnologija. Na primer, on predviđa da bi se mogao izgraditi "dijamantski svemirski brod" koji bi imao 50 puta bolji odnos jačina/težina od Spejs satla, a mogao bi da putuje u svemir po "smešnoj ceni". Druga mogućnost je da se čak milijarda ekstremno malih i u energetskom smislu veoma efikasnih procesora na 1GHz ugradi u jedan jedini stoni računar. "Međutim, siguran sam da bi softveraši uzeli tu moć, spiskali je i učinili nevidljivom", našalio se. Drekslerov suštinski stav jeste to da uz postojeće razumevanje materije i fizičkih zakona nanotehnološko razmišljanje obećava izgradnju novih tehnologija i mašina od nečega što danas još ne postoji.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
Japanska proizvođač automobilskih guma Bridgestone razvio je materijal koji se može upotrebiti za izradu električnih panela koji troše pet stotih delova snage u odnosu na konvencionalne ekrane s tečnim kristalima (LCD), objavila je ova kompanija prošle nedelje. Novi materijal je razvije upotrebom nanotehnologije mogao bi se koristiti za izradu panela koji imaju sto puta brži odziv na pokretne slike u odnosu na LCD, a cena izrade bi bila znatno niža nego za LCD ekrane. Materijal je izuzetno fini prah u kome čestice koje lebde zbog statičkog elektriciteta se ponašaju kao tečnost, izjavio je neimenovani predstavnik kompanije. Time što plutaju čestice omogućavaju brži protok elektriciteta nego u čvrstim telima, tako da brže odgovaraju i na pokrete u slikama.
Za razliku od LCD panela koji zahtevaju složenu strukturu tankoslojnih tranzistora (TFT), Bridgestoneov pronalazak zahteva samo jednostavnu matricu upravljačkih elemenata, tako da troši manje struje. Paneli napravljeni od novog materijala biće svetliji jer reflektuju preko 45 posto ambijentalnog svetla za razliku od LCD panela koji reflektuju 30 posto. To znači da će biti čitljivi i bez pozadinskog osvetljenja pri slabom spoljasnjem svetlu. Novi materijal zahteva i manji broj komponenata za izradu ekrana u odnosu na ekrane s tečnim kristalima. Pri tome treba imati u vidu i da su tečni kristali skuplji od čestica, a potrebni su im i reflektivni panel i pozadinsko osvetljenje. Ovakvi ekrani će biti namenjeni uređajima poput mobilnih telefona i ličnih digitalnih pomoćnika. Kompanija se nada da će prototip prikazati u trećem tromesečju 2002 godine i da će prve uzorke početi da isporučuje u drugoj polovini 2003. a da će masovnu proizvodnju započeti krajem te godine.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
Kompanija Advanced Micro Devices (AMD) objavila da je razvila tranzistor čija je gejt elektroda dugačka svega 15 nanometara i koji može da se uključuje i isključuje preko 3 biliona (1012) puta u sekundi. AMD-ov tranzistor je preko pet puta kompaktniji od tranzistora u postojećim komercijalnim čipovima čiji je gejt tek nešto malo manji do 100 nanometara (0,1 mikrometar). Najnaprednija današnja tehnologija koristi proces od 0,13 mikrometara, što odgovara najmanjem razmaku provodnih struktura na čipu. Dužina tranzistorskog gejta mora biti još manja a u današnjim čipovima ona iznosi oko 0,1 mikrometar.
AMD tvrdi da je njegov novi CMOS tranzistor najbrži od svih koji su do sada prikazani. Detaljniji podaci biće saopšteni na međunarodnoj konferenciji o elektronskim uređajima (2001 International Electron Devices Meeting, IEDM) koja se održava u Vašingtonu D.C. Najnoviji planovi razvoja ukazuju da će se u bliskoj budućnosti preći na tehnologiju od 0,10 mikrometara, a potom slede skokovi na 0,07 i 0,05 do 2009. ili 2010. Sledeća stepenica je zatim 0,03 mikrometra. Razvoj tranzistora s gejtom od 0,015 mikrometara prvi je korak ka komercijalizaciji procesa od 0,03 mikrometara. Ranije ove godine na konferenciji u Japanu Intel je objavio da je razvio tranzistor čiji je gejt dugačak 0,02 mikrometra (20 nanometara) kao i da očekuje da će se on pojaviti u komercijalnim proizvodima do 2007, najverovatnije čipovima koji će se izrađivati procesom od 0,05 mikrometara.
Na konferenciji IEDM pojaviće se i Intel, najveći AMD-ov rival. Njegovi predstavnici govoriće o tome šta su uradili na prilagođavanju proizvodnih tehnologija i procesa koji će omogućiti proizvodnju čipova s kolima tako malih dimenzija. Intel će predložiti korišćenje nove klase materijala, dielektrika High K koji će služiti kao izolator gejta umesto silicijum oksida koji se koristi danas. Zahvaljujući tom dielektriku zaustaviće se curenje naelektrisanja iz tranzistora tako malih dimenzija. Očekuje se da će i drugi veliki proizvođači poluprovodnika koji prisustvuju konferenciji International Electron Devices (http://www.his.com/~iedm/) objaviti svoja najnovija dostignuća.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
Udruženje industrije poluprovodnika (Semiconductor Industry Association, SIA) objavilo je ovogodišnje izdanje izveštaja o pravcima razvoja tehnologije poluprovodnika (International Technology Roadmap for Semiconductors, ITRS) u kome poziva na agresivniji nastup u smanjivanju dimenzija integrisanih kola od prethodno planiranog. Većina današnjih personalnih računara koristi procesore s kolima čije su provodne strukture široke 180 nanometara (0,18 mikrometara) ili 130 nanometara (0,13 mikrometara), a novi put razvoja koji je objavilo udruzenje SIA pokazuje da industrija planira prelazak na kola od 90 nanometara do 2004, a od 22 nanometra do 2016.
Poređenja radi, vlas ljudske kose široka je oko 100.000 nanometara. Poboljšavanje performansi procesora u protekloj deceniji prevashodno je posledica smanjivanja dimenzija njihovih kola. Podaci navedeni u pomenutom izveštaju znatno se razlikuju od onih koji su bili objavljeni u izdanju iz 1999. godine kada se očekivalo da će se kola od 100 nanometara pojaviti do 2005, a ona od 35 nanometara do 2014. Smanjivanjem dimenzija kola performanse čipova mogu se još uvek povećavati a da to ne izazove i veliko povećanje potrošnje ili povećanu količinu oslobođene toplote. Proizvođači ce tada sa poluprovodničkih podloga dobijati više čipova što ce im pomoći da cene održe na niskom nivou. Intel je početkom godine objavio da mu proizvodni proces od 0,13 mikrometara omogućava da proizvede skoro dva puta više čipova sa podloge istih dimenzija u odnosu na proces od 0,18 mikrometara. Izveštaj udruženja SIA (http://www.semichips.org/) sagledava razvoj u narednih 15 godina čime industriji daje naznake za pravljenje budućih planova. Sastavljen je na osnovu mišljenja i saveta preko 800 stručnjaka iz celog sveta.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
Tim naučnika sa Vajcmanovog instituta u Jerusalimu, koje je predvodio profesor Jehud Sapiro je napravio "biološki računar" dovoljno mali da stane u kapljicu vode. "Računar" koristi enzime kao hardver a DNA molekule kao softver. Nanoračunar koji sadrži bilion (1012) živih ćelija trebalo bi jednog dana da radi kao automatski lekar unutar tela pacijenta. Tvorci ovog neobičnog kompjutera kažu da bilion ćelija radeći zajedno mogu da obave milijardu operacija u sekundi, sa tačnošću od 99,8% i utroškom milijarditog dela vata.
Profesor Sapiro kaže: "Žive ćelije sadrže neverovatne molekularne mašine koje manipulišu informacijama kodirajuci molekule na način koji je u osnovi vrlo sličan kompjuterskim operacijama". Ima i drugačijih mišljenja. Profesor Naftali Tisbi smatra da je korišćenje termina "kompjuter" pogrešno. On koristi naziv "automaton", smatrajući da molekuli deluju na unapred definisan nacin. Ovo otkriće svakako nas dovodi korak bliže DNA računaru.
Iako nanokompjuter u ovom trenutku nema nikakvu praktičnu primenu, naučnici misle da poseduje ogroman potencijal.Kompjuteri budućnosti biće sposobni da registruju abnormalne biohemijske promene u telu i da zatim odluče kako da to isprave, sintetizujuci i oslobadjajući odgovarajući lek.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
Nanotranzistor nije izrađen od silicijuma već od organskog poluprovodnog materijala (zasnovanog na ugljeniku) poznatog pod imenom tiol (thiol). Ključni problem, pri pravljenju ovakog tranzistora je izrada elektroda koje su razmaknute sa samo nekoliko molekula i priključivanje električnih kontakata, prevladan je tako što tranzistor praktično sam sebe izrađuje iz tečnog rastvora. Na silicijumskoj podlozi se napravi zarez i na njegovo dno se nanosi sloj zlata koji je trebalo da posluži kao jedna od tri tranzistorske elektrode. Podlogu se potapa u rastvor koji je sadrži smesu molekula tiola i nekih inertnih organskih molekula, a kad rastvor ispari sa podloge na zlatnoj elektrodi ostaje film debljine jednog molekula. Na njega se nanosi još jedna zlatna elektroda a treća elektroda se dodeljuje sa strane silicijumskog zareza.
Od dva nanotranzistora napravljen je naponski invertor, standardno elektronsko kolo koje se koristi u računarskim čipovima i pretvara logičku jedinicu u logicku nulu i obrnuto. Daljim razvojem mogu se proizvesti čipovi procesora i memorija korišćenjem nanotranzistora, a to bi omogućilo da se na svaki čip smesti na hiljade puta više tranzistora nego što je to moguće danas.
Još od 1947. kada je tranzistor pronađen, takođe u Belovim laboratorijama (http://www.bell-labs.com), osnova za njegovu izradu bio je silicijum. Od tada se poboljšanja u dizajnu tranzistora u dobroj meri pratila Murov zakon po kome se maksimalan broj tranzistora na čipu udvostručava svakih 18 do 24 meseci. Neki naučnici veruju da će neprekidna minijaturizacija silicijumskih integrisanih kola biti prekinuta za deset godina jer će se stići do granica koje postavljaju fizički zakoni.
Glavni pristup koji treba da omogući prevazilaženje tih ograničenja razvio je IBM. U pitanju su ugljenične nanocevčice, cevasto oblikovani molekuli ugljenikovih atoma predstavljaju osnovu računarskih kola.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
IBM-ovi (http://www.ibm.com/) naučnici su predstavili kolo napravljeno od ugljeničkih nanocevčica, molekula u obliku cevi. Širina ovih su nanocevi iznosi 1.1nm ili poređenja radi nanocevi su 100.000 puta tanje od vlati kose.
Napravljen je naponski inverter pomoću samo jedne vlati ugljenika. Inverter je jedno od tri vrste logičkih kola koja čine osnovu sadašnjih procesora. Pronađen je način da se na dva različita načina prenosi struju jednom nanocevčicom, što je omogućilo da ona radi kao naponski inverter. Svi prethodni ugljenični tranzistori sa nanocevčicama mogli su da prenose struju samo na jedan način. Invereter menja (logičke) jedinice u nule, a nule u jedinice. Kolo je prikazano na nacionalnom skupu društva američkih hemičara odrzanom u Čikagu.
Ugljenične nanocevčice, sićušni cilindri sastavljeni od ugljenikovih atoma, prvi su kandidati koji treba da zamene silicijum kad postojeći čipovi ne budu više mogli da se učine još manjim. IBM očekuje da se to može desiti za oko deset do petnaest godina. Post-silicijumska tehnologija obećava ne samo manje dimenzije, već i snažnije računare pošto će proizvođači čipova moći da smeste više tranzistora na čip.
Jednomolekularno računarsko kolo je ove godine predstavlja drugo IBM-ovo dostignuće u upotrebi ugljenika. Krajem aprila 2001 IBM-ov tim je prikazao tehniku proizvodnje skupine tranzistora od ugljeničnih nanocevčica.
IBM-ov tim koji predvodi Faedon Avouris, sada radi na stvaranju složenijih kola. To je sledeći korak ka molekularnim računarima. Pored toga IBM-ovi naučnici pokušavaju da poboljšaju performanse pojedinačnih nanocevastih tranzistora i integrisu ih u složenija kola.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
Hitachi (http://www.hitachi.co.jp/) je objavio da je razvio beskontaktno integrisano kolo čiji je čip manji od pirinčane pahuljice i projektovan je da se može ugraditi u list papira. Kompanija tvrdi da je to najmanje beskontaktno integrisano kolo na svetu. Novi čip čije su dimenzije 0,4 x 0,4 milimetra, radi na 2,45 GHz i ima 128 bita memorije čiji se sadržaj može samo čitati (Read Only Memory, ROM), što znači da se podaci ne mogu menjati kad se jednom upisu. Čip je veoma izdržljiv i neće se slomiti kada se papir u koji je ugrađen savije.
Čip moze da čuva broj od 38 cifara, što je dovoljno da svaki ima jedinstven identifikacioni broj. Kompanija očekuje da će se ovi čipovi koristiti za sprečavanje falsifikovanja tako što će se ugrađivati u važne dokumente kao što su papirni novac, obveznice, sertifikati i čekovi. Pored toga ovi čipovi se mogu koristiti da se spreči prodaja lažne luksuzne robe.
Da bi ubrzala komercijalizacija novog čipa Hitachi planira da oformi novi poslovni ogranak koji će se starati o marketingu i prodaji čipova jer kompanija očekuje da ce oni generisati trzište čija će vrednost do 2005. dostići 18 milijardi jena (145 miliona dolara).
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
IBM (http://www.ibm.com/) je objavio da je napravio najbrži silicijumski tranzistor na svetu koji će za oko dve godine omogućiti da komunikacioni čipovi dostignu brzinu od 100 GHz. Novi tranzistor može da postigne i brzinu od 210 GHz a da u isto vreme koristi struju čiji je intenzitet svega jedan miliamper.
Početkom aprila je IBM objavio da su pronašli tehnologiju pomoću koje se u proizvodnji čipova koriste ugljenična nanovlakna. Ugljenična nanovlakna su molekuli u obliku cevi sačinjeni od atoma ugljenika prečnika 10 atoma, 500 puta manji od današnjih silicijumskih tranzistora. Zahvaljujući manjim dimenzijama ugljeničnih poluprovodnika na čip se može smestiti više tranzistora nego što to omogućava silicijum.
Početkom jula 2001IBM je objavio da je napravio značajan prodor u tehnologiji proizvodnje čipova i nazvao je "rastegnuti silicijum" (strained silicon). Ova tehnologija omogućava da se materijal rastegne i na taj način ubrza protok elektrona kroz tranzistore čime im se povećavaju performanse a ujedno i smanjuje potrošnja. IBM navodi da je u stanju da ubrza silicijumske tranzistore zahvaljujući svom radu s materijalom nazvanim silicijumski germanijum (SiGe), koji služi kao podloga kojom se silicijum rasteže. IBM je sada kombinovao SiGe sa redizajniranim tranzistorom koji radi vertikalno umesto horizontalno, čime je smanjio dimenzije tranzistora i skratio električne putanje, što je ubrzalo protok elektriciteta.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
IBM-ovi (http://www.ibm.com/) naučnici pronašli su nov način da poravnaju molekule kristala u LCD ekranima što će proizvođačima omogućiti izradu još kvalitetnijih a jeftinijih ekrana ove vrste, saopšteno je u sedištu ove kompanije. Očekuje da će proizvodnja LCD ekrana novom tehnikom početi pre kraja 2001. Princip poravnavanja atomskim zrakom zameniće efekat koji je prvi put otkriven pre 95 godina kad je uočeno da se trljanjem polimerne podloge plišanom krpicom tečni kristali naneseni na podlogu poravnaju sa pravcem trljanja. LCD ekrani ne mogu se napraviti bez poravnavanja kristala, tako da su svi proizvodjači bili prinuđeni da vec 20 godina koriste tehniku trljanja da bi napravili ekrane prenosivih računara i mobilnih telefona. Zameniti trljanje beskontaktnim atomskim mlazom bilo je naučno unapređenje koje je preko potrebno proizvođačima LCD ekrana. Jedan od nedostataka procesa trljanja je i taj što se on nije mogao do kraja naučno objasniti, tako da je bilo teško poboljšati tehnologiju koja ga koristi ili rešiti njene probleme.
IBM-ov metod počinje tako što se umesto polimerne podloge nanosi tanak sloj ugljenika nalik dijamantu. Potom jonski top pod uglom gađa površinske atome ugljenika i gura ih da se postave postrance. Kada se potom dodaju štapićasti molekuli tečnih kristala svaki od njih se jednim krajem pričvršćuje za otkriveni atom ugljenika, što kao rezultat ima to da su svi molekuli tečnih kristala poravnati u istom smeru.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
IBM-ovi (http://www.ibm.com/) istraživači razvili su novu tranzistorsku tehnologiju koja omogućava masovnu proizvodnju manjih i bržih poluprovodnika s manjom potrosnjom od silicijumskih čipova kakvi se danas prave. Ovo otkriće moglo bi da produzi život Murovom zakonu jer dozvoljava da se na čip smesti vise tranzistora. Pronalazak je opisan u članku objavljenom 27. aprila u časopisu Science pod naslovom "Izrada nanovlakana i nanovlaknastih kola električnim probojem" (Engineering Carbon Nanotubes and Nanotube Circuits Using Electrical Breakdown).
Murov zakon koji je ustanovio Gordon Mur, jedan od osnivača kompanije Intel, kaze da se broj tranzistora koji se mogu smestiti na računarski čip udvostrucava svakih osamnaest meseci. Mada se danas cini da ce ovaj zakon važiti i sledećih deset godina, postoje misljenja da ce fizička ograničenja onemogućiti dalje povećavanje broja silicijumskih tranzistora koji se mogu smestiti na čip.
Međutim, u članku IBM-ovih istraživača saopšteno je da su oni prvi na svetu napravili tranzistore od ugljeničkih nanovlakana, sićušnih cilindara sačinjenih od atoma ugljenika koji u preseku imaju svega deset atoma i petsto puta su manji od silicijumskih tranzistora, a proizvodni proces dozvoljava da se lako formira veliki broj nanovlaknastih tranzistora. Manje dimenzije ugljenickih nanovlaknastih poluprovodnika omogućavaju da se na čip smesti više ovih tranzistora u odnosu na postojeće silicijumske.
Nanovlakna su se nekada morala postavljati jedno po jedno ili nasumice sto je bilo prihvatljivo u naučnim eksperimentima ali veoma nepraktično za masovnu proizvodnju. Omasovljenje procesa nazvano "konstruktivnom dekonstrukcijom" prevazilazi glavnu prepreku proizvodnje ugljeničkih nanovlakana, koja sada mogu biti metalna ili poluprovodna.
Istraživači isprva nisu mogli da koriste ugljenička nanovlakna kao tranzistore jer postojeći sintetički metodi proizvodnje daju mesavinu metalnih i poluprovodnih nanovlakana koja su prilepljena jedna uz druga tako da formiraju uzad. To onemogućava korišćenje nanovlakana za izradu tranzistora jer njih treba da formiraju samo poluprovodna nanovlakna.
Nije postojao način koji bi razdvojio metalna nanovlakna od poluprovodnih u razmerama koje bi omogućile masovnu proizvodnju. Tehnika konstruktivne dekonstrukcije to omogućava i IBM-ovi naučnici sada mogu da proizvode poluprovodna ugljenička nanovlakna sa električnim odlikama neophodnim za izradu računarskih cipova. Metalna nanovlakna se uništavaju električnim impulsom koji ostavlja poluprovodna nanovlakna netaknuta.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
Tehnološki prodori koji će dovesti do toga da se u uređaj veličine kocke šećera može smestiti kompletan sadrzaj američke Kongresne biblioteke najavljivani su u naučno-fantastičnim pričama i govorima vizionara. Izgleda da je jedan takav uređaj na pomolu u Japanu, objavila je u utorak grupa inženjera i naučnika Univerziteta u Kjotu i tokijske kompanije Central Glass.
Razvoj memorije sledeće generacije dostigao je tačku posle koje ova grupa koja je patentirala tehnologiju može započeti njegovu komercijalnu fazu, tvrdi profesor Kazujuki Hirao sa katedre za hemiju materijala Univerziteta u Kjotu (http://www.mc.kyoto-u.ac.jp/). Hirao je uveren da ce taj razvoj početi pre kraja godine.
Pre oko dve godine grupa je otkrila da kada se veoma kratak impuls laserske svetlosti koju je proizveo femtosekundni laser usmeri na komad stakla koji sadrži samarijum, staklo se transformise tako da tačka prečnika 400 nanometara koju je svetlo pogodilo postane svetlija dok ostatak ostaje providan. Ova razlika omogućava da se staklo koristi kao optička memorija.
Svetlije tačke mogu biti međusobno udaljene svega 100 nanometara na staklenoj površini koja sadrži samarijum - a sada je grupa potvrdila da se tačkaste površine mogu formirati i u slojevima. U njihovom eksperimentu ostvarili su ekvivalent od 2000 slojeva u jednom kubnom centimetru stakla i uspeli da smeste ekvivalent od osam terabita podataka (osam terabita jedako je jednom terabajtu odnosno 1000 gigabajta), saopstio je Sigeki Sakaguci predstavnik kompanije Central Glass (http://www.cgco.co.jp/), proizvođača stakla.
Do sada nije bilo moguće očitati pojedinačne podatke sa svakog sloja ali zahvaljujuci femtosekundnom laseru i promeni broja elektrona su dobijeni pozitivni rezultati. Femtosekundni laser je laser koji svetli izuzetno kratko vreme - bilijarditi deo sekunde (deset na minus petnaesti). Grupa je posle pet-sest godina rada na projektu zapocetom 1994. otkrila da se moraju koristiti bas ovi laseri jer ukoliko bi svetlosni impulsi bili duzi oslobadjalo bi se previse toplote.
Ukoliko se staklo osvetlili nanosekundnim ili pikosekundnim laserom, izracena toplota bi izazvala pucanje stakla. Samo femtosekundni laser ne oslobadja toplotu. Femtosekundni laseri jedini mogu da iseku molekul. Ovim laserom mogu se prenositi terabiti podataka u sekundi, kaze Hirao koji je zapoceo rad na jednom drugom projektu. Već više od dvadeset godina postoji još jedan trodimenzioni medijum, holografska memorija; medjutim, struktura holografske memorije je toliko komplikovana da se još uvek ne može razviti praktičan memorijski uredjaj.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
U Belovim laboratorijama kompanije Lucent Technologies su napravljena minijaturna motorizovana klešta. Takva klešta molekularnih dimenzija mogu da sastave složene strukture poput elektronskih kola, tako sto ce ređati molekule na zadati način. Ova tehnologija mogla bi jednog dana pomoći industriji poluprovodnika - i korisnicima računara - da proizvede čipove sa milijardama tranzistora, umesto s milionima kao danas. Nova generacija molekularno sklopljenih čipova omogućila bi razvoj računara koji su mnogo brži i manji od današnjih.
Inspiracija za izradu takvih motora potekla je od proučavanja koji način prirodni proteinski motori u živim organizmima izazivaju grčenja mišića. DNK bi se mogla upotrebiti kao dobar materijal od kojeg bi se napravio molekularni motor. Radeći sa nekoliko drugih naučnika u Belovim laboratorijama i na Oksfordu, Bernard Jerki (fizičar i istraživač) je upotrebio DNK molekul sa strukturom dvostruke spirale, koji pluta s končastim kracima otvorenim na kraju. Otkrio je da njegove končiće može naterati da se otvaraju i zatvaraju tako sto je im je dodavao ili oduzimao končić drugog DNK molekula, čime je stvorio malena klešta. Posto je struktura DNK premalena da bi se posmatrala golim okom, istraživači su na krajeve končića prikačili molekule boje i njihovo kretanje posmatrali pod fluoroscentnim svetlom.
Endru Terberfild, fizičar sa univerziteta Oksford i jedan od istraživača koji radi na projektu, kaže da klešta sama po sebi nisu toliko vazna. "Ono sto je značajno jeste ideja da možemo izazvati kretanje na nanometarskoj skali i stvoriti molekularnu montažnu traku". Terberfild takodje naglašava da istraživači već imaju koristi od ovog pronalaska jer su prikačili DNK motore na električno provodljive molekule i pokušavaju da sklapaju prosta kola molekularnih dimenzija.
Koliko će vremena proći do trenutka kada će molekularni motori početi da prave ultraguste računarske čipove? Jerki nije siguran ali priznaje da komercijalne primene nisu baš odmah iza ugla. "Možda za deset godina. Moramo pričekati da bismo videli kako napreduju istraživanja. Međutim, dobra vest je da smo napravili prvi korak."
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
Ričard Braun direktor marketinga tajvanske kompanije VIA (http://www.via.com.tw) je najavio da da u drugom tromesečju 2001 godine se očekuje isporuka prvih procesor Cyrix napravljenih tehnološkim postupkom od 0,13 mikrometara. Ova tehnologija omogućiće da se naprave još brži procesori koji ce imati i manju potrošnju. Postoji verovatnoća da će tajvanski proizvođač procesora VIA Technologies uspeti da pređe na tehnolgiju od 0,13 mikrometara Intela.
Intelovi procesori Pentium i Celeron, uključujući i najnoviji Pentium 4, takodje se proizvode postupkom koji karakterišu dimenzije od 0,18 mikrometara, a isto vazi i za AMD-ove procesore Athlon i Duron. VIA je objavila da je od svog partnera, proizvođača poluprovodnika, kompanije Taiwan Semiconductor Manufacturing Co. (TSMC), primila potvrdu o prvim funkcionalnim podlogama sa integrisanim kolima izrađenim ovim procesom. VIA trenutno nudi procesore Cyrix III koje za njen račun TSMC proizvodi tehnološkim procesom od 0,18 mikrometara.
Intel je u novembru objavio da je okončao razvoj procesa za 0,13-mikrometarsku logiku i da ce masovnu proizvodnju započeti iduće godine. Analitičari predviđaju da ce se prvi procesori serije Pentium na 0,13 mikrometara verovatno pojaviti u drugom ili trećem tromesečju 2001. godine. AMD očekuje da ce prelazak na 0,13 mikrometara započeti u četvrtom tromesečju sledeće godine a masovnu proizvodnju planira za početak 2002.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
Intel (http://www.intel.com) je objavio da je napravio najmanji i najbrži tranzistor na svetu, koji obećava da ce procesori raditi na frekvenciji od deset gigaherca. U saopštenju se navodi da je novi CMOS tranzistor širok svega 0,03 mikrometra. Zahvaljujuci izuzetno malim dimenzijama Intel očekuje da će u procesor moći da ugradi 400 miliona takvih tranzistora. Broj tranzistora određuje snagu procesora. Današnji najnoviji procesori Pentium 4 sadrže 42 miliona tranzistora. Najbrži Pentium 4 radi na 1,5 GHz. Intel tvrdi da će procesori sa novim tranzistorima moći da rade na 10 GHz. To će običnom stonom računaru omogućiti da prevodi govor u realnom vremenu.
Novi tranzistori pojaviće se 2005. godine. Prednost novog tranzistora je i što će on omogućiti uštedu energije. Zahvaljujući naponu napajanja manjem od jednog volta procesori će biti ekonomičniji od većine procesora kakvi se danas ugrađuju u prenosive računare. Intel je objavio da su njegovi istraživači uspeli da naprave ove ekstra malene tranzistore "agresivnim smanjivanjem" njihovih dimenzija. Cilj industrije poluprovodnika je da postigne sto veću gustinu tranzistora na čipu.
Izvor informacija - Mikro Vesti
|
|
Naučnici sa univerziteta u Birmingham-u (Velika Britanija) razvijaju uređaj koji će ljudima koji boluju od asme omogućiti rano upozoravanje na rizične situacije. Uređaj se nosi oko ručnog zgloba (kao ručni sat) i predstavlja vrstu mehaničkog nosa koji nadgleda kolikčine određenih gasova (kao što je ozon, gasovi sagorelih ugljovodonika, oksidi azota) koji iritiraju disajne puteve. Takav uređaj bi upozoravao osobu koja ga nosi da se na vreme skloni na bezbedan prostor ukoliko se pojavi štetna koncentracija iritirajućih gasova. Senzori koji se upotrebljavaju za detekciju gasova iznose svega nekoliko nanometara. Minijaturni senzori će meriti električni potencijal gasa zaraobljenog u mrenom čipu. Naučnici sa univerziteta se nadaju da će za pet godina imati gotov proizvod koji će biti pristupačan širem krugu ljudi.
Izvor informacija - BBC
|
|
MikroVesti
http://www.mikro.co.rs/mkvesti
MkVesti-subscribe@listbot.com
Vesti preko e-maila
Wired
http://www.wirednews.com
| Poslednja izmena 09.05.2002.
Autor: Velibor Ilić Adresa ove stranice je:http://ilicv.on.neobee.net/nanotech_vesti.html |